Kada se suočite sa sudskim postupkom, utvrđivanje parničnih troškova predstavlja ključni trenutak koji zahteva preciznost, transparentnost i metodološku strogost. Kasacioni sud je, nedavnom odlukom br. 28631 od 29. oktobra 2025. godine, ponovo razjasnio osnovni princip zaštite stranaka i ispravnosti rada sudova: obavezu likvidacije profesionalnih naknada uz analitičko razlikovanje svake faze postupka, izbegavajući paušalna sabiranja koja onemogućavaju proveru zakonskih parametara.
Spor potiče iz parnice u oblasti socijalnog osiguranja u kojoj su se sukobili I. (zastupana od strane C. P.) i F. Sud u Kataniji je, u prvostepenom postupku, pristupio sveobuhvatnoj i kumulativnoj likvidaciji parničnih troškova, spajajući fazu preventivnog tehničkog veštačenja (a.t.p.) prema čl. 445-bis Zakonika o parničnom postupku i naknadnu fazu postupka po prigovoru. Ovakav način obračuna doveo je do globalne likvidacije koja je premašila dozvoljene maksimalne tarife, ne dozvoljavajući analitičku kontrolu pojedinačnih stavki troškova.
Odeljenje za radne sporove Vrhovnog suda usvojilo je žalbu, ukinulo presudu uz vraćanje na ponovni postupak i ponovilo da utvrđivanje troškova ne može biti izvršeno bez raščlanjivanja na pojedinačne procesne faze, kako je predviđeno Ministarskim dekretom br. 55 iz 2014. godine.
Ministarinski dekret br. 55 iz 2014. godine utvrđuje precizne parametre za određivanje advokatskih naknada, strukturirajući ih u odnosu na različite faze u kojima se postupak odvija. Prema stavu Suda, kumulativno utvrđivanje nije dopustivo jer sprečava kontrolu zakonitosti primenjenih tarifa. Likvidacija stoga mora biti razdvojena i specifikovana za sledeće faze:
U slučaju preventivnog tehničkog veštačenja u oblasti socijalnog osiguranja, faza preventivnog izvođenja dokaza i eventualni naknadni postupak po prigovoru predstavljaju autonomne procesne momente koji zahtevaju posebnu likvidaciju troškova, kako bi se izbegle arbitrarne odluke ili kršenja zakonskih limita.
U pogledu sudskih troškova, likvidacija naknada prema Ministarskom dekretu br. 55 iz 2014. godine mora se vršiti za svaku fazu postupka, kako bi se omogućila provera ispravnosti korišćenih parametara i poštovanje odgovarajućih tabela.
Ovaj princip, jasno izražen u odluci br. 28631/2025, u skladu je sa prethodnim stavovima Suda (poput presude br. 19482 iz 2018. godine). Komentar ovog stava ističe kako pravo na transparentnost u likvidaciji troškova nije samo formalna obaveza, već suštinska garancija za građane i uključene profesionalce. Samo kroz analitičko raščlanjivanje moguće je proveriti da li je sud poštovao minimalne i maksimalne tarife predviđene zakonom.
Odluka Kasacionog suda potvrđuje važnost metodološke strogosti u likvidaciji sudskih troškova. Za građane i pravne stručnjake, ova odluka predstavlja važnu zaštitu od kumulativnih odluka koje rizikuju da rezultiraju nesrazmernom ili neproverljivom likvidacijom. Tarifna transparentnost ostaje, dakle, nezaobilazan stub pravičnog suđenja.