Nedavna presuda br. 51160 od 31. oktobra 2023. godine, koju je donela Kasaciona komisija (Corte di Cassazione), pruža važne uvide u pitanje dokazivanja štete u kontekstu naknade štete. Konkretno, Komisija je pojasnila da za generičko osuđivanje na naknadu štete nije potrebno konkretno dokazivanje postojanja štete koja podleže naknadi, već je dovoljno dokazati potencijalnu štetnu sposobnost činjenice i uzročno-posledičnu vezu sa prijavljenom štetom.
Presuda o kojoj je reč se uklapa u širu pravnu debatu koja se tiče naknade štete, koja se može tražiti nakon štetnih događaja. Prema članu 539, stav 1, Novog zakonika o krivičnom postupku (Nuovo Codice di Procedura Penale), bitno je pojasniti da utvrđivanje potencijalno štetne činjenice može biti dovoljno za dobijanje naknade štete. Ovaj pristup je u skladu sa ustaljenom sudskom praksom, kao što je istaknuto u odluci br. 9266 iz 1994. godine.
Dokaz o stvarnom postojanju štete i uzročno-posledične veze - Neophodnost - Isključenje - Utvrđivanje potencijalno štetne činjenice - Dovoljnost. Za generičko osuđivanje na naknadu štete, nije potrebno dokazivanje konkretnog postojanja štete koja podleže naknadi, već je dovoljno utvrđivanje potencijalne štetne sposobnosti štetne činjenice i postojanje uzročno-posledične veze između nje i prijavljene štete, koja se može izvesti i pretpostavkom. (U skladu sa: br. 9266 iz 1994. godine, Rv. 199071-01).
Odluka Komisije ima značajne praktične implikacije za pravnike i lica uključena u sporove o naknadi štete. Konkretno, ona pojašnjava da:
Presuda br. 51160 iz 2023. godine predstavlja korak napred u pojednostavljivanju dokaza potrebnih za naknadu štete. Mogućnost dokazivanja potencijalne štetne sposobnosti činjenice i uzročno-posledične veze na indirektan način olakšava pristup pravdi žrtvama štete. Stoga je od suštinskog značaja da advokati i pravnici uzmu u obzir ova uputstva u svojoj profesionalnoj delatnosti, kako bi žrtve mogle dobiti pravičnu naknadu za pretrpljenu štetu.